Mi smo momci i djevojke o kojima gradom kruze svakojake price. Uglavnom su to one najgore, u kojima smo etiketirani kao huligani, delikventi i ''narodni neprijatelji''. Zovemo se ''Horde zla'' i ''Kraljice zla'', navijaci FK Sarajeva, sa sjevernih tribina kosevskog stadiona. Vjerna, glasna (i jasna) ekipa koja se raduje i tuguje, odboluje svaki primljeni i proslavi svaki postignuti gol. Stoga javnost na nas ne treba gledati kao na buntovnike, vec kao na ljude koji traze alternativu. A jedna od alternativa su i navijacke grupe, koje mladima omogucavaju da se ne osjecaju otcjepljenima, niti izolovanim, vec da se u okviru svoje grupe i prema njenim kriterijima pronadu kao slobodne i nesputane licnosti. ''Svijetska kriza'' sportskog duha, morala i kulture, na nasem tlu ima i znacajne pomagace, a to su ekonomska i drustvena kriza, tako da svi ti spoljni uticaji zapljuskuju mladu generaciju, koja se u nedostatku ispunjenja svojih generacijskih zelja, a pod pritiskom dominantne kulture, okrece ka svemu onome sto se suprotstavlja ponudenom i nametnutom. Mi smo zeljeli i zelimo da skrenemo paznju na sebe i da ukazemo na vlastiti integritet i posebnost. Mi smo ''novi tip'' navijaca koji organizovano dolazi na fudbalske utakmice, organizovano navija, pomalo hiperaktivnog ponasanja (koje je cesto bez ikakve veze sa dogadanjima na terenu), razradene i koreografije, a ponekad je nasilje dio rituala.
Kako sam na pocetku navela, ''Horde zla'' imaju svoje nerazdvojne pratilje, a to su ''Kraljice zla''. S obzirom da smo redovno isle na utakmice, odlucile smo da nasu grupu ''krunisemo'' nekim imenom. To je bilo 1989.godine. U pocetku je grupu sacinjavalo desetak djevojaka. Konsultirajuci se sa nasim idejnim vodama, Djinetom i Sirkom, pocele smo razmisljati o nazivu. Prva solucija je bila ''Wild Girls'' (Divlje Djevojke), ali se nekako nije uklapalo s imenom maticne grupe ''Hz''. Poslije izvjesnog vremena, Sirko me je pozvao telefonom i rekao: ''Sabrina, ja sam vam Kum, smislio sam idealno ime, ''Kraljice zla''. Vec na slijedecoj utakmici, a to je bilo Sarajevo - Hajduk 1990.godine, dobile smo od Kuma transparent s nasim imenom i aplikacijom zenske ruke s pruzenim kaziprstom. Sad smo i mi bile potpune i totalno se uklapale u sou na Sjeveru. Poslije toga je uslijedila kanonada novinskih natpisa, tipa: ''Kraljice i lutke'', ''Kraljice'', al' bez krune svakako ili ''Da li su dorasle tim igrama?''. Vecina nas je zbog toga imala problema sa roditeljima, pa smo morale krisom odlaziti na utakmice, jedna kod druge (zavisno od situacije) oblaciti se jer smo imale posebnu sminku i odjecu. Ali kako to vec kod nas biva, ''Tresla se gora, rodio se mis'' pa su i nas ostavili na miru i barem nisu svasta pisali u nedostatku inspiracije za bitnije stvari koje su se tada dogadale.
Dana 22.09.1990. godine ''Hordama zla'' i ''Kraljicama zla'' je bila posvecena izlozba fotografija u ''Crvenoj galeriji'' (Autor: Milomir Kovacevic-Strasni). S obzirom na posjecenost te izlozbe, novine ne bi bile novine da nisu izbacile clanak o tome pod naslovom (pomalo sarkasticnim) ''Mama,ipak si rodila covjeka''. Zatim je uslijedio poziv sa Televizije i gostovali smo u programu koji je vodio tadasnji sportski reporter Ogi na kanalu SA3. Tom prilikom su bile sa nama tri Beogradanke, koje su ''tada'' navijale za Sarajevo, bile clanice ''Kraljica'' i dolazile na utakmice koliko su im mogucnosti dozvoljavale. Na gostovanja nismo isle, jer je to ipak za nas bilo suvise naporno, a i dosta rizicno, ali smo zato obavezno cekale povratak nasih navijaca na Zeljeznickoj stanici. S uzbudenjem smo slusale njihova prepricavanja situacija koje su dozivljavali u drugim gradovima bivse Juge.
Na Kosevu je bilo anegdota s novim ''Kraljicama'', koje su redovno pristizale. Na jednoj utakmici, recimo, djevojka koja je prvi put tada dosla na Sjever, bila je sva u fazonu. Obucena sva u bordo, pa cak i tako ofarbane kose, valjda puna zelje da nas impresionira. Navijanje je pocelo i ona, opet u fazonu, zna svaku pjesmu. Dosao je momenat kada se izvodio slobodni udarac i sada cijeli Sjever daje podrsku i skandira:''Lugusic Enver'',''Lugusic Enver''!!!, a ona nije skontala sta govorimo i prodera se koliko je grlo nosi: ''Ugusice me'',''Ugusice me''!!! I dan danas kad se toga sjetim, nasmijem se od srca. Sada je 2001.godina i nas stare ''Kraljice'' zamjenile su neke nove djevojke i ja im dajem od srca podrsku da istraju jer treba insistirati na stvaranju navijacke kulture, otvaranjem klubova navijaca i sl. da bi javnost stvorila sliku navijaca kao takvog, a ne da se o nama pise samo kada napravimo neku vratolomiju ili kada nasilno osvajamo prostor, koji je i tako nas.

---

Preporuči ovaj članak: